Kratka historija teorije
Korijeni evolucije se`u toliko duboko koliko i jedno dogmatsko vjerovanje koje poku{ava negirati postojanje kreacije (stvaranja). Ve}ina paganskih filozofa u anti~koj Gr~koj branila je teoriju evolucije. Ako pogledamo historiju filozofije vidjet }emo da ideja evolucije ~ini ki~mu mnogih paganskih filozofija. Me|utim, nije paganska filozofija, nego je vjera u Boga bila ta koja je odigrala tu stimulativnu ulogu u ra|anju i razvoju moderne znanosti. Ve}ina ljudi koji su bili pioniri u tome procesu vjerovali su u postojanje Boga; i dok su prou~avali nauku, nastojali su otkriti univerzum koji je Bog stvorio i opaziti Njegove zakone i detalje u Njegovom stvaranju. Astronomi kao {to su Leonardo da Vinci, Copernicus, Keppler i Galileo; otac paleontologije Cuvier; pionir botanike i zoologije Linnaeus; i Isaac Newton, koji se smatra najve}im znanstvenikom svih vremena, svi oni prou~avali su nauku ne samo vjeruju}i u Boga ve} i u to da je sav univerzum Njegova kreacija.5 Albert Einstein, koji se smatra najve}im genijem na{eg vremena, bio je jedan pobo`ni znanstvenik koji je vjerovao u Boga i tako izjavio: "Ne mogu zamisliti nekog iskrenog znanstvenika bez dubokog vjerovanja. Situacija se mo`e opisati na slijede}i na~in: 'znanost bez vjere je hroma'.6
Jedan od osniva~a moderne fizike, njema~ki fizi~ar Max Planck je jednom rekao da svako ko ozbiljno prou~ava znanost mora pro~itati frazu napisanu na vratima hrama nauke: "Imaj vjeru." Vjera je su{tinski atribut nauke.7
Teorije evolucije je rezultat materijalisti~ke filozofije koja je izronila sa ponovnim bu|enjem anti~kih materijalisti~kih filozofija i postala {iroko rasprostranjena u XIX stolje}u. Kao {to smo nazna~ili ranije, materijalizam nastoji objasniti prirodu samo ~isto materijalisti~kim faktorima. S obzirom da ona pori~e stvaranje u samom po~etku, ona tvrdi da sve {to postoji, bilo `ivo ili ne`ivo, nije nastalo ~inom stvaranja, ve} kao rezultat slu~ajnosti koja je zatim uspostavila neki red. Ljudski um je, me|utim, izgra|en tako da razumije, da gdje god vidi red, da postoji volja koja organizira i stoji iza tog reda. Materijalisti~ka filozofija, koja je u suprotnosti sa ovom osnovnom karakteristikom uma, sredinom XIX stolje}a proizvela je teoriju evolucije.

Darwinova imaginacija
Osoba koja je postavila teoriju evolucije na na~in na koji se ona definira danas bio je jedan amater, engleski prirodnjak Charles Robert Darwin.
Darwin nikad nije imao formalno obrazovanje u biologiji. On je samo imao amaterski interes za prirodu i `iva bi}a. Njegov interes podstaknuo ga je da se dobrovoljno pridru`i ekspediciji koja je napustila Englesku brodom H. M. S Beagle 1832. i koja je putovala raznim dijelovima svijeta punih pet godina. Mladi Darwin bio je impresioniran razli~itim vrstama `ivih bi}a, naro~ito odre|enim zebama koje je vidio na otoku Galapagos. Mislio je da je razli~itost u njihovim kljunovima uzrokovana njihovim prilago|avanjem sredini. Sa ovom idejom u glavi, on je pretpostavio da porijeklo `ivota i `ivih vrsta le`i u pojmu "prilago|avanja okolini". Prema Darwinu, razli~ite `ive vrste nisu stvorene pojedina~no (njih nije stvorio Bog), ve} poti~u od zajedni~kog pretka i da su one kao rezultat prirodnih uvjeta postale razli~ite jedne od drugih.

Darwinova hipoteza nije se zasnivala na nekom znanstvenom otkri}u ili eksperimentu; me|utim, on ju je vremenom pretvorio u pretencioznu teoriju uz pomo} i podr{ku poznatih materijasti~kih biologa svoga vremena. Njegova ideja bila je u tome da pojedina `iva bi}a koja su se prilagodila nekoj odre|enoj sredini prenose te kvalitete na slijede}e generacije; ti povoljni kvaliteti nagomilali su se vremenom i transformirali tu jedinku u vrstu, sasvim razli~itu od njezinih predaka. (Porijeklo ovih "povoljnih kvaliteta" nije bilo poznato u to vrijeme.) Prema Darwinu, ~ovjek je najrazvijeniji rezutat ovog mehanizma.
Darwin je nazvao taj proces "evolucija putem prirodne selekcije". Mislio je da je na{ao "porijeklo vrsta": porijeklo jedne vrste je druga vrsta. On je objavio te poglede u svojoj knjizi nazvanoj Porijeklo vrsta, putem prirodnog odabira 1859. godine.

Darwin je bio dobro upoznat sa ~injenicom da se njegova teorija suo~ava sa velikim problemima. On je to priznao u svojoj knjizi u poglavlju "Te{ko}e teorije". Te te{ko}e, u osnovi, bile su u fosilnim dokumentima, kompliciranosti nekih organa koji se ne bi mogli objasniti slu~ajnostima (npr. oko), i istinktu `ivih bi}a. Darwin se nadao da }e te te{ko}e biti savladane novim otkri}ima; me|utim, ovo ga nije sprije~ilo da dâ jedan broj veoma neadekvatnih obja{njenja za neke od njih. Ameri~ki fizi~ar Lipson dao je slijede}i komentar u vezi s Darwinovim "te{ko}ama":

"^itaju}i Porijeklo vrsta zaklju~io sam da je sam Darwin bio mnogo nesigurniji nego {to ga poku{avaju predstaviti. Poglavlje 'Te{ko}e teorije', naprimjer, pokazuje da je Darwin imao znatnu sumnju u sve to. Kao fizi~ar, bio sam poprili~no intrigiran njegovim komentarom o tome kako je oko moglo nastati."8
Dok je razvijao svoju teoriju, Darwin je bio impresioniran mnogim biolozima-evolucionistima koji su mu prethodili, naro~ito francuskim biologom Lamarckom.9 Prema Lamarcku, `iva bi}a prenose osobine koje su stekle tokom `ivota sa jedne generacije na drugu i na taj na~in evoluiraju. Naprimjer, `irafa je evoluirala od jedne vrste antilope tako {to je, generacijama, istezala vrat poku{avaju}i, radi prehrane, dohvatiti sve viso~ije i viso~ije li{}e. Darwin je tako upotrijebio tezu "preno{enja ste~enih osobina" koju je predlo`io Lamarck kao faktor koji ~ini da `iva bi}a evoluiraju.

Ali i Darwin i Lamarck su pogrije{ili jer je u njihovo vrijeme `ivot mogao biti prou~avan samo primitivnom tehnologijom i na jednom veoma neadekvatnom nivou. Znanstvene oblasti kao {to su genetika i biohemija nisu postojale. Prema tome, njihove teorije morale su se potpuno osloniti na snagu njihove ma{te.
Dok je eho Darwinove knjige odjekivao, jedan austrijski botani~ar po imenu Gregor Mendel je 1865. godine otkrio zakone naslje|ivanja. O tome se nije puno ~ulo do kraja stolje}a. Mendelovo otkri}e je zadobilo veliku va`nost po~etkom XX stolje}a. To je bilo ro|enje genetike kao nauke. Ne{to kasnije, otkriveni su struktura gena i hromosomi. Otkri}e DNA molekule, u 50-im, koja sadr`i genetske informacije, bacilo je teoriju evolucije u veliku krizu. Razlog je bio u nevjerovatnoj slo`enosti `ivota i ni{tavnosti evolucionih mehanizama koje je predlo`io Darwin.

Rezultat ovih otkri}a trebao je biti potpuno odbacivanje Darwinove teorije. Me|utim, ovo se nije dogodilo, jer su odre|eni krugovi insistirali na reviziji, obnavljanju i podizanju teorije na jednu znanstvenu platformu. Ovi napori su shvatljivi samo ako primijetimo da iza teorije evolucije stoje ideolo{ke intencije, a ne znanstvena briga.

O~ajni~ki napori neodarvinizma
Zbog zakona genetike otkrivenih u prvoj ~etvrtini XX stolje}a, Darwinova teorija je u{la u duboku krizu. Ipak, jedna grupa znanstvenika koji su bili rije{eni da ostanu lojalni Darwinu nastojali su prona}i rje{enja. Oni su se okupili na sastanku organiziranom od strane Geological Society of America 1941. godine. Geneti~ari, kao G. Ledyard Stebbins i Theodosius Dobzhansky, zoolozi kao {to su Ernst Mayr i Julian Huxley, paleontolozi kao George Gaylord Simpson i Glenn L. Jepsen, i matemati~ki geneti~ari kao {to su Ronald Fisher i Sewall Right, nakon dugih diskusija, kona~no su se dogovorili kako "zakrpiti" darvinizam.
Ovaj kadar fokusirao se na pitanje porijekla pogodnih varijacija koje su tobo`e naveli `ive organizme da evoluiraju - {to je jedna tema koju i sam Darwin nije bio u stanju objasniti, nego je, jednostavno, bio osu|en na korak postrance, tj. da je zaobi|e, oslanjaju}i se na Lamarcka. Ideja je sada bila "slu~ajna mutacija". Oni su nazvali ovu novu teoriju "Moderna sinteti~ka evoluciona teorija", ona je bila formulirana dodavanjem koncepta mutacije Darwinovoj tezi prirodne selekcije. U jednom kratkom vremenu, ova teorija postala je poznata kao "neodarvinizam", a oni koji su postavili ovu teoriju nazvani su neodarvinisti.

Charles Darwin

Decenije koje su uslijedile postale su era o~ajni~kih poku{aja da se neodarvinizam doka`e. Ve} je bilo poznato da su mutacije - tj. "nezgode"- koje se odigravaju u genima `ivih organizama uvijek bile {tetne. Neodarvinisti su poku{ali ustanoviti jedan primjer za "pogodnu mutaciju" izvode}i hiljade eksperimenata sa mutacijama. Svi njihovi poku{aji zavr{ili su potpunim neuspjehom.
Oni su tako|er poku{ali dokazati da su prvi `ivi organizmi mogli postati slu~ajno, pod primitivnim zemaljskim uvjetima koje je teorija postavila, ali isti neuspjeh pratio je tako|er i ove eksperimente. Svaki eksperiment koji je nastojao dokazati da bi `ivot mogao nastati "slu~ajno - propao je. Ra~uni vjerovatno}e dokazuju da ~ak niti jedan jedini protein, gradivni blok `ivota, nije mogao postati slu~ajno. A }elija - koja se prema evolucionistima tobo`e pojavila slu~ajno pod primitivnim i nekontroliranim zemaljskim uvjetima - nije mogla biti sintetizirana ~ak ni pomo}u najsofisticiranijih laboratorija XX stoljeĘa.
Neodarvinisti~ka teorija je tako|er potu~ena fosilnim zapisom. Nikada, bilo gdje u svijetu, nisu prona|eni nikakvi "prijelazni oblici", koji su tobo`e trebali pokazati postepenu evoluciju `ivih organizama od primitivnih do naprednih vrsta, kao {to je to neodarvinisti~ka teorija tvrdila. U isto vrijeme, komparativna anatomija otkrila je da vrste, za koje se pretpostavljalo da su evoluirale jedna iz druge, ustvari imaju veoma razli~ite anatomske karakteristike i da one nikada nisu mogle biti preci ili potomci jedni drugima._+++Ali neodarvinizam ionako nikada nije ni bio znanstvena teorija, nego jedna ideolo{ka dogma, ako se ve} ne mo`e re}i da je bio jedna vrsta "religije". Eto za{to je pobornici evolucije jo{ uvijek nastavljaju braniti, uprkos svim dokazima koji govore suprotno njoj. Me|utim, jedna stvar oko koje se oni ne mogu slo`iti je pitanje: "koji je od razli~itih modela predlo`enih za realiziranje evolucije onaj 'pravi'?". Jedan od najva`nijih, od svih ovih modela evolucije, fantasti~ni je scenario poznat kao "punctuated equilibrium".

PRIMITIVNI NIVO ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE U DARWINOVO VRIJEME Kada je Darwin promovirao svoje pretpostavke, discipline genetika, mikrobiologija i biohemija jop nisu postojale. Da su one bile otkrivene prije nego je on predloćio svoju teoriju, Darwin bi lahko mogao prepoznati da je njegova teorija bila neznanstvena i moćda ne bi ni pokupao promovirati takve besmislene tvrdnje. Informacija koja odre?uje vrste veĘ postoji u genima i nemoguĘe je da prirodna selekcija proizvede nove vrste kroz izmjene u genima. SliËno tome, svijet znanosti u tom periodu imao je jedno veoma plitko i prosto razumijevanje gra?e i funkcija Ęelije. Da je Darwin imao pansu vidjeti Ęeliju pod elektronskim mikroskopom, on bi se osvjedoËio u veliku kompleksnost i izvanrednu gra?u organela Ęelije. On bi svojim vlastitim oËima vidio da nije bilo moguĘe da jedan takav kompliciran i kompleksan sistem nastane kroz male varijacije. Da je on znao nepto o biomatematici, tada bi shvatio da Ëak niti jedna jedina proteinska molekula, da ne govorimo o jednoj cijeloj Ęeliji, nije mogla postati sluËajno.

Jedna studiozna analiza }elije je bila mogu}a tek nakon otkri}a elektronskog mikroskopa. Primitivnim mikroskopima prikazanim ovdje, u Darwinovo vrijeme je bilo jedino mogu}e vidjeti vanjsku povr{inu }elije.

Poku{aj i pogre{ka: Punctuated equilibrium
Mnogi znanstvenici koji vjeruju u evoluciju prihva}aju neodarvinisti~ku teoriju polaganog, postepenog razvitka. U posljednjim decenijama, me|utim, predlo`en je jedan druga~iji model. Nazvan "punctuated equilibrium", ovaj model odbacuje darvinisti~ku ideju akumuliraju}eg razvitka korak po korak i smatra da se umjesto toga evolucija odigrava u velikim, isprekidanim "skokovima".
Prvi glasni branitelji ovog mi{ljenja pojavili su se po~etkom 70-ih. Dva ameri~ka paleoantropologa, Niles Eldredge i Stephen Jay Gould, bili su veoma svjesni da su tvrdnje neodarvinisti~ke teorije apsolutno pobijene fosilnim zapisom. Fosili su dokazali da `ivi organizmi nisu postali postepenom evolucijom, nego da su se pojavili iznenada i potpuno formirani. Neodarvinisti su `ivjeli, i jo{ uvjek `ive, sa nje`nom nadom da }e nedostaju}i prijelazni oblici jednog dana biti prona|eni. Shvataju}i da je ova nada neosnovana, Eldredge i Gould i pored svega toga nisu bili u stanju ostaviti svoju evolucionu dogmu, tako da su predlo`ili jedan novi model: "punctuated equlibrium". To je tvrdnja da se evolucija nije odigrala kao rezultat manjih varijacija, nego radije u iznenadnim i velikim promjenama.

Ovaj model nije bio ni{ta drugo nego jedan model iz ma{te. Naprimjer, evropski paleontolog O. H. Shindewolf, koji je poslu`io kao primjer Eldredgeu i Gouldu, tvrdio je da je prva ptica iza{la iz reptilskog jajeta kao rezultat jedne "velike mutacije", to jest, kao rezultat jednog velikog "incidenta-nezgode" koji se odigrao u genetskoj strukturi.10 Prema toj istoj teoriji, neke `ivotinje koje su `ivjele na kopnu preobrazile su se u velike kitove pretrpjev{i iznenadnu i sveobuhvatnu transformaciju. Ove tvrdnje, totalno kontradiktorne svim pravilima genetike, biofizike i biohemije znanstvene su onoliko koliko su znanstvene i bajke o `apcima koji se pretvaraju u prin~eve. I pored svega toga, ogor~eni krizom u kojoj su neodarvinisti~ke tvrdnje bile, neki paleontolozi-evolucionisti prigrlili su ovu teoriju ~ija je karakteristika da je ~ak jo{ bizarnija negoli sam neodarvinizam.
Jedina svrha ovog modela bila je osigurati obja{njenje za pukotine u fosilnom zapisu koje neodarvinisti~ki model nije mogao objasniti. Me|utim, te{ko da je to bio racionalan poku{aj - obja{njavati fosilne pukotine u evoluciji ptica sa tvrdnjom da je "jedna ptica odjednom isako~ila iz reptilskog jajeta" - zato {to po vlastitom priznanju evolucionista, evolucija jedne vrste u drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji. Me|utim, nijedna mutacija ne pobolj{ava genetsku informaciju, niti joj dodaje novu.

[tavi{e, model "punctuated equilibrium" kolabira od svog samog po~etka zbog nemogu}nosti da odgovori na pitanje postanka `ivota, {to je tako|er pitanje koje od samog po~etka pobija i neodarvinisti~ki model. Budu}i da ~ak niti jedan jedini protein ne mo`e postati slu~ajno, rasprava o tome da li su organizmi izgra|eni od triliona tih proteina pro{li kroz naglu ili "postepenu" evoluciju je besmislena.
Uprkos ovome, model koji prvo pada na um kada se govori o "evoluciji", danas je jo{ uvijek neodarvinizam. U poglavljima koja slijede prvo }emo ispitati dva mehanizma neodarvinisti~kog modela i onda pogledati u fosilni zapis da bismo testirali taj model. Nakon toga }emo se zadr`ati na pitanju porijekla `ivota, koje poni{tava oba modela, i sve druge evolucionisti~ke modele, kao npr. "evolucija skokovima".
Prije nego to uradimo, bilo bi korisno podsjetiti ~itaoca da je realnost sa kojom }emo se susretati na svakom stadiju takva da nam ukazuje da je scenario evolucije jedna bajka, jedna velika obmana koja je totalno u koliziji sa stvarnim svijetom. To je jedan scenario koji je bio kori{ten da obmanjuje svijet tokom 140 godina. Zahvaljuju}i posljednjim znanstvenim otkri}ima, nastavak njezine odbrane je, na kraju, postao nemogu}.

Danas, desetine hiljada znanstvenika pirom svijeta, posebno u SAD i Evropi, prkose teoriji evolucije i objavili su mnoge knjige o niptavnosti te teorije. Ovo gore su neki od primjera.

Imaginarni mehanizmi evolujice
Neodarvinisti~ki model koji se danas ozna~ava kao teorija evolucije zagovara da je `ivot evoluirao kroz dva naturalisti~ka mehanizma: "prirodna selekcija" i "mutacija". Osnovna tvrdnja teorije je da su "prirodna selekcija i mutacija dva komplementarna mehanizma". Porijeklo evolucionih promjena su slu~ajne mutacije koje se odigravaju u genetskoj gra|i `ivih bi}a. Osobine prouzrokovane mutacijama selektiraju se mehanizmom prirodne selekcije i stoga `iva bi}a evoluiraju.
Kada dalje ispitamo ovu teoriju, nalazimo da takav evolucioni mehanizam uop}e ne postoji, zato {to niti prirodna selekcija, a niti mutacije nimalo ne doprinose tvrdnji da su razli~ite vrste evoluirale i da su se transformirale jedna u drugu.

Prirodna selekcija
Kao jedan prirodni proces, prirodna selekcija je bila poznata biolozima i prije Darwina. Oni su ga definirali kao "mehanizam koji dr`i vrste nepromjenjivim, tj. bez da budu 'pokvarene'". Darwin je bio prva osoba koja je postavila tvrdnju da ovaj proces ima evolucionu snagu, i on je onda podigao ~itavu svoju teoriju na temelju ove tvrdnje. Ime koje je dao svojoj knjizi ukazuje da je prirodna selekcija bila baza njegove teorije - Porijeklo vrsta putem prirodne selekcije...
Me|utim, od Darwinova vremena nije bilo niti jedne jedine trunke dokaza koja bi pokazala da prirodna selekcija navodi `iva bi}a da evoluiraju. Colin Patterson, glavni paleontolog u Museum of Natural History u Engleskoj, koji je, usput, tako|er istaknuti evolucionista, nagla{ava da nikada nije uo~eno da prirodna selekcija ima snagu da navede bi}a da evoluiraju:
Niko, nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. Niko, nikada nije do{ao ni blizu toga i ve}ina trenutnih rasprava u neodarvinizmu je u vezi s ovim pitanjem.11
Prirodna selekcija podrazumijeva da }e ona `iva bi}a koja su prilago|enija prirodnim uvjetima svoje sredine prevladati tako {to }e njihovo potomstvo pre`ivjeti, dok }e ona koja su nesposobna nestati. Naprimjer, u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih `ivotinja, prirodno je da }e pre`ivjeti oni koji br`e tr~e. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on ne}e transformirati ove jelene u neku drugu `ivu vrstu. Ovi jeleni }e uvijek ostati jeleni. Kada pogledamo na nekoliko incidenata koje evolucionisti predstavljaju kao uo~ene primjere prirodne selekcije, vidimo da oni nisu ni{ta drugo do jednostavni poku{aji obmane.

"Industrijski melanizam"
Godine 1986. Douglas Futuyma objavio je knjigu Biology of Evolution (Biologija Evolucije), koja je prihva}ena kao jedan od izvora koji na najeksplicitniji na~in obja{njava teoriju evolucije putem prirodne selekcije. Naj~uveniji od njegovih primjera o ovoj temi je onaj o boji no}nih leptirova, koji su pocrnjeli za vrijeme Industrijske revolucije u Engleskoj.
Prema izvje{taju, u vrijeme po~etka Industrijske revolucije u Engleskoj, boja kore drve}a oko Man~estera bila je sasvim svijetla. Zbog ovoga su leptirovi tamne boje koji su prebivali na ovom drve}u mogli lahko biti primije}eni od ptica koje su se njima hranile i zbog toga su oni imali veoma malu {ansu za pre`ivljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat zaga|enja, kora na drve}u je potamnjela i ovoga puta leptirovi svijetle boje postali su naj~e{}a meta pti~jeg lova. Kao rezultat, broj leptirova svijetle boje je opao, dok se broj leptirova tamne boje uve}ao, budu}i da oni tada nisu mogli lahko biti zamije}eni od ptica. Evolucionisti koriste ovo kao veliki dokaz za svoju teoriju. Evolucionisti su, na drugoj strani, na{li uto~i{te i utjehu u bacanju pra{ine u o~i, pokazuju}i kako su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire tamne boje.

Me|utim, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne mo`e ni na koji na~in biti kori{ten kao dokaz za teoriju evolucije zbog toga {to prirodna selekcija ne proizvodi nove oblike koji nisu postojali ranije. Leptiri tamne boje postojali su u cjelokupnoj populaciji leptirova i prije Industrijske revolucije. Jedino {to se promijenilo bila je relativna proporcija postoje}ih varijacija (tipova) u populaciji leptirova. Leptiri nisu stekli novu osobinu ili jedan organ koji bi uzrokovao promjenu vrste - odnosno stvaranje posebne vrste. Da bi se jedan leptirstransformirao u drugu `ivu vrstu, pticu naprimjer, trebali bi biti u~injeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti unesen jedan potpuno odvojen genetski program na na~in da se uklju~i nova informacija o fizi~kim osobinama ptica.
Ukratko, prirodna selekcija nema sposobnost dodati jedan novi organ nekom `ivom organizmu, ukloniti jedan organ, ili izmijeniti organizam u drugu vrstu - {to je sasvim suprotno od slike koju evolucionisti pretpostavljaju. "Najve}i" dokaz koji je predstavljen od Darwinova doba nije bio u stanju oti}i dalje od "industrijskog melanizma" kod leptirova u Engleskoj.