UVOD

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (An-Nahl, 90)

Teroristicke napade na dva velika grada Sjedinjenih Americkih Država, koji su organizirani septembra 2001. godine u kojima su poginula ili ranjena nedužna lica, kao musliman oštro osudujem i izražavam svoje saucešce americkom narodu. Ovi napadi su na svjetski dnevni rad iznijeli veoma bitno pitanje o stvarnim korijenima terorizma. Tim povodom je cijelom Svijetu saopceno da je islam vjera mira i tolerancije i da islam ljudima nareduje milost i pravdu. Niz svjetskih lidera, uglednih medijskih kuca, televizija i radija javnosti su u mnogo prilika izložili i objasnili da islam ni u kom slucaju ne dopušta primjenu sile i da uvijek nareduje mir medu ljudima i narodima. Zapadni krugovi, koji neposredno analiziraju islam i koji su poznavaoci stvarnog islama koga je Allah, dž. š., naredio Kur’anom sasvim otvoreno su iznijeli cinjenicu da je apsolutno nemoguce u istu ravnu dovesti islam i teror, i da Božanske religije ni na koji nacin ne dopuštaju upotrebu sile i nasilja.

Tema ove knjige predstavlja cinjenicu da jedna Božanska vjera apsolutno ne može biti izvor ovog vandalizma koga osudujemo, a narocito cinjenicu da u islamu nema mjesta teroru. Ova cinjenica se sasvim jasno ocituje kroz Kur’an, kao osnovni izvor islama, i kroz praksu, prvo, Muhammeda, a. s., a onda i svih muslimanskih vladara koji su živjeli u historiji. Iz tog razloga cemo i u ovoj knjizi, u svjetlu kur’anskih ajeta i primjera iz historije, sa konkretnim cinjenicama dokazati da se islam kategoricno protivi i zabranjuje teror.

Kao što je poznato, stoljecima se na razlicitim podrucjima Zemljine kugle dešavaju razlicite teroristicke akcije. Odgovornost za ove akcije, koje se provode od razlicitih grupa i sa razlicitim ciljevima, ponekad preuzimaju komunisticke organizacije, ponekad fašisticke, a ponekad i radikalne ili separatisticke grupe. Dok zemlje, poput Amerike, cesto bivaju meta napada rasistickih i marginalnih teroristickih grupa, u evropskim zemljama se teroristicke akcije organiziraju od strane teroristickih grupa raznih profila. U Grckoj 17. Novembar, RAF u Njemackoj, ETA u Španiji, u Njemackoj i neonacisti, Crvene brigade u Italiji i još niz drugih organizacija svoje ciljeve nastoje ostvariti metodama terora i nasilja. One svirepo ubijaju bespomocne i one koji apsolutno ne snose nikakvu krivicu! Uporedo sa progresivnim i promjenljivim svjetskim trendovima pokazuju se promjene i raznolikost u metodama kojima se koriste teroristicke grupe; u svakodnevnom su porastu njihova moc i utjecaj koje postižu zahvaljujuci mogucnostima koje pruža razvijena tehnologija. Polja i efekti teroristickog djelovanja narocito su obogaceni korištenjem i utjecajem sredstava masovne komunikacije kao što je internet.

Analiziranjem terorizma, njegove korijene treba tražiti u ateizmu pošto vjerski moral naređuje ljubav, milosrđe, oprost i mir, a teror je na strani nemilosrdnosti i nasilja, on zahtijeva prolijevanje krvi, ubistvo i nanošenje bola.

Pored organizacija zapadnih korijena, kao što su organizacije u SAD-u i Evropi, postoje i teroristicke grupe koje su se pojavile na Bliskom istoku. Odgovornost za odredene teroristicke poduhvate, koji se dešavaju širom Svijeta, preuzete su i realizirane od strane upravo ovih grupa. Medutim, ovdje je potrebno naglasiti jednu veoma bitnu cinjenicu. To što osobe, koje stoje iza ovih i slicnih akcija, nose kršcanska, muslimanska ili jevrejska imena odredenim krugovima daju povoda za pogrešne zakljucke i iznošenje tvrdnji koje su protivne Božanskim religijama. Ako teroristi i nose muslimansko ime, ako se i osjecaju kao takvi, njihovi se zlocini ne mogu nazivati “islamskim terorizmom”. Isto tako, “kršcanskim terorom” ne mogu se nazvati zlocini ciji su pocinitelji kršcani, a ni “jevrejskim terorom” zlocini iza kojih stoje jevreji, pošto je kao što cemo vidjeti i u narednim poglavljima nemoguce ubijanje nedužnog življa u ime neke Božanske religije. Ne smije se zaboraviti da je medu ljudima poginulim u New Yorku ili u Washingtonu bilo onih koji vole Isaa, a. s., - kršcana, onih koji vole Musaa, a. s., - jevreja, a, isto tako, i muslimana. Nastranu oprost od strane Allaha, dž. š.! Ubijanje ovih nedužnih ljudi veliki je grijeh koji ce rezultirati džehennemskim azabom! Vjernik, odnosno osoba koja u sebi nosi strah od Allaha, dž. š., ni pod kojim okolnostima ne može pociniti takvo nešto!

Bez obzira koliko tvrdili da pripadaju nekoj vjeri, izvršioci jednog ovakvog vandalizma to mogu pociniti jedino u cilju napada na tu vjeru! Njihov cilj može biti ocr- njenje vjere u ocima javnosti, odbijanje ljudi od vjere, izazivanje mržnje i reakcije protiv vjernika! Prema tome, svaki napad “u ime vjere” na nevino pucanstvo zapravo je atak nacinjen i protiv vjere!

Vjera nareduje ljubav, milost i mir. Što se tice terora, on predstavlja suštu suprotnost vjeri; nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada se traže akteri terora, ne treba ih tražiti u religioznosti vec - u ateizmu. Temelje terora treba tražiti medu ljudima zavedenim idejama fašizma, komunizma, rasizma, materijalizma! Nije bitno ime koje nose teroristi, nije bitno šta piše u njihovim licnim kartama. Ako jedan covjek bezdušno ubija nevine ljude, on je ateist, a nikako vjernik. To je monstrum, koji se ne boji Boga, ciji je jedini cilj prolijevanje krvi i zadavanje boli. Iz tog razloga, krajnje su pogrešni termini “islamski “, “jevrejski” ili “kršcanski terorizam”, pošto, u islamu, a ni u ostale dvije Božanske vjere, apsolutno nema mjesta teroru! Naprotiv, akcije koje nazivamo terorom, odnosno ubistvo nevinog stanovništva, prema islamu, veliki su zlocin, a muslimani su zaduženi da sprecavaju ove akcije i da uspostavljaju mir, spokojstvo i pravdu na Zemlji.